Završila se još jedna godina....
Bila je manje bolna od prethodne.
I izazovnija.
Grlila me je nevidljivim rukama
kad god je mogla i kako je znala.
Otvarala mi je "prava" vrata,
širila "velike" prozore.
Šaputala mi,
Mazila me,
Objasnila,
šta to ne treba,
a šta treba,
šta to nedostaje,
a šta vredi,
gde treba ići,
a šta izbeći,
u čije oči gledati,
a u čiju dušu, ruke,....ne
za čim ne treba žaliti
a čemu se to treba radovati
koga i kako osloviti
kome sve zapamtiti
a kome oprostiti....
i opet, zašto je važno
voleti, voleti i voleti!
Nada Kljajić
Коментари
Постави коментар